Televizijska antena nije uvijek tehnički složen dizajn. Ako se prijem vrši na maloj udaljenosti od TV centra, nije potrebno kupiti gotovu antenu. Domaće će učiniti.
Upute
Korak 1
Uzmite komad RAK-75 ili RG-59 koaksijalnog kabela. Ima karakterističnu impedansu od 75 ohma, za što je upravo ono za što je dizajniran birač TV kanala. Kabel poput RK-50 ili RG-58 neće raditi jer ima karakterističnu impedansu od 50 ohma. Kada se primijeni, slika se može znatno udvostručiti, pogotovo ako je znatne duljine.
Korak 2
Na jedan kraj kabela pričvrstite čep. Najbolje je koristiti konektor koji ne zahtijeva lemljenje, čak i ako ste vrlo dobri u lemljenju. Zagrijavanjem izolacija središnje jezgre omekšava, što može uzrokovati kratki spoj. Nije opasno, ali antenu će učiniti neupotrebljivom. Spojite središnju jezgru kabela na mušku elektrodu utikača, a pletenicu na prsten.
3. korak
Napravite prsten od žice s prekidom u određenoj točki kruga. Trebao bi imati promjer od oko pola metra za valove od metra i oko 0,1 m za valove od decimetra. Spojite suprotnu stranu kabela na prekid u prstenu. Pričvrstite jedan kraj žice na središnju jezgru kabela, drugi na pletenicu. Dobro izolirajte veze.
4. korak
Ako televizor ima zasebne ulaze za SN i UHF opsege, napravite dvije takve antene dizajnirane za rad u odgovarajućim opsezima.
Korak 5
Spojite antenu (ili dvije antene) na isključeni televizor. Uključite ga. Zatim odaberite položaje prstena (ili prstenova) koji osiguravaju dosljedan prijem kanala. U nekim je slučajevima potrebno promijeniti položaj antena prilikom prebacivanja s kanala na kanal.
Korak 6
Ako se televizor prevozi s mjesta na kojem postoji kolektivna antena, na mjesto gdje ga nema, odmah nakon povezivanja vlastito izrađenih antena, ponovo konfigurirajte uređaj s kabela na mrežu zemaljskog kanala. Nikada ne izlažite takve antene izvan prostorija, gdje mogu biti izložene kiši i atmosferskom elektricitetu. Potonje je opasno ne samo za televizor, već i za korisnika.
