U naše vrijeme postoji akutni problem s prehranom. Nije stvar u glasnoći, već u njezinoj kvaliteti. Postoje mnoge klasifikacije i oznake namirnica. Kupac često ne razumije u potpunosti što je napisano na pakiranju proizvoda: neke šifre u digitalnom i slovnom formatu. Ali sve ove oznake daju cjelovitu sliku proizvoda koji želite kupiti. Najčešći je crtični kod. Nalazi se izravno na pakiranju.
Upute
Korak 1
Drugi naziv je crtični kod. To je grafička slika u obliku poteza i pruga, iznad koje se brojevi i slova nalaze u pravilnom slijedu. Potreban je računalnim sustavima koji ga koriste za prepoznavanje svih podataka o određenom proizvodu. Vrlo je prikladno i praktično. Također, pomoću crtičnog koda prepoznaje se država proizvođača proizvoda.
Korak 2
Gotovo svaka razvijena zemlja ima vlastiti kôd ove vrste, izražen brojevima na pakiranju. No s vremenom je crtični kod počeo zamjenjivati drugu oznaku. Usvajanjem strukture koda koja je prikladna za sve zemlje, započela je nova era za proizvode. Prvo je to omogućilo Europsko, a potom i promijenjeno stanje Međunarodnog udruženja za numeriranje proizvoda.
Novi kôd razvijen je na temelju američkog UPC (Universal Product Code) koda. Tako je svoj život dobila nova, svjetski poznata kratica EAN. Kasnije se preselio na EAN 13 (to je zbog broja znamenki).
Također bih napomenuo da, unatoč uvriježenom mišljenju, digitalni kod samog proizvoda praktički ne znači ništa.
3. korak
U današnje vrijeme već je razvijen ogroman broj raznih kodova, na primjer, kao što su: Aztec Code, Data Matrix, Microsoft Tag i tako dalje.
Prve tri znamenke koje zauzimaju prvo mjesto u EAN kodu označavaju nacionalnost proizvoda. Na primjer: glavni brojevi koda 460-469 dodijeljeni su Rusiji, 482 Ukrajini.
Sljedećih 4-6 znamenki označavaju proizvođačev ili prodavački kod za ovaj proizvod.
Preostale 3-5 znamenke izrađuju se za kodiranje samog proizvoda. Posljednja znamenka, 8, koristi se za provjeru ispravnosti čitanja poteza skenera.
