Mreže za prijenos podataka četvrte generacije sposobne su pružiti pristup Internetu brzinom do 100 megabita u sekundi, a ako se pretplatnički uređaj ne pomakne, onda i do 1000. Trenutno nekoliko operatora takvih mreža djeluje u Ruskoj Federaciji.
Povijesno gledano, prvi internetski davatelj WiMax standarda u Rusiji bila je tvrtka Scartel koja svoje usluge pruža pod zaštitnim znakom Iota. 2008. godine postavila je WiMax mreže u Moskvu i Sankt Peterburg. Zanimljivo je da je do travnja 2009. pristup bio omogućen u testnom načinu rada besplatno. Iota trenutno djeluje u nekoliko velikih ruskih gradova. U svibnju 2012. godine moskovski segment mreže prebačen je sa WiMax standarda na LTE. Istodobno je zamijenjena pretplatnička oprema za najvjernije kupce.
Drugi ruski 4G davatelj usluga, Comstar, pretplatnike opslužuje samo u Moskvi, ali i dalje koristi WiMax standard. Ali ovaj operater ima jednu prednost: moguće je kupiti ne samo stacionarne već i džepne usmjerivače, slične onima namijenjenim 3G mrežama. Imajući takav uređaj u džepu, pretplatnik može na njega povezati pametni telefon koji nema WiMax modul, već samo WiFi.
Comstar je dio iste organizacije - AFK Sistema - kao i mobilni operater MTS. Potonji pak planira u bliskoj budućnosti razmjestiti svoju 4G mrežu. Već je poznato da će raditi ne samo u Moskvi, već i u drugim gradovima Rusije.
U proljeće 2012. komunikacijske usluge četvrte generacije počele su pružati mobilnog operatera Megafon. Jedan model LTE standardnog modema pušten je u prodaju, a do sredine srpnja 2012. mreža radi u testnom načinu. Ali čak i tijekom tog razdoblja, besplatan pristup postoji samo ako se pretplatnik nalazi u istoj regiji u kojoj je sklopio ugovor s operatorom.
Nedostatak svih 4G mreža je preskupa pretplata za neograničeni pristup. Pet do osam puta premašuje cijenu iste usluge u EDGE i 3G mrežama. Stoga će prije svega ovaj način pristupa Internetu zainteresirati one kojima je brzina prijenosa podataka važnija od cijene.
